nedjelja, 13.05.2012.

molba za zaposlenje

Mladen Šepić
Senjsko 18, Vrbovsko


Molba za zaposlenje na radnome mjestu ; domar-ložač-vozač u O.Š.Ivana Gorana Kovačića, Vrbovsko
Poštovani !
Radno mjesto “domar-ložač-vozač” iziskuje ono što se u glazbi naziva “multiinstrumentalnost” odnosno sposobnost sviranja na različitim instrumentima. Slično je I s predmetnim poslom koji zahtjeva svestranost I raznolike vještine. Imao sam sreću što mi je ukazano povjerenje te sam protekla dva mjeseca, na privremeni ugovor o radu, obavljao poslove iz domene predmetnog.
Uvjeren sam kako sam u tom period obavivši uistinu mnogobrojne I raznolike popravke kako iz domene elektrike tako I stolarije tako I vodoinstalaterstva tako I “bravarije” (a obavio sam I jedno “krpanje” razbijenog gips-kartonskog zida u Sportskoj dvorani) uspio dokazati kako sam u svemu prikladna osoba za predmetni posao.
Vjerujem kako je moj rad u školskom vrtu znatno doprinijeo ljepšem izgledu škole a siguran sam kako bih, uz pomoć zainteresiranih nastavnika I djece uspio da za nekoliko godina naša škola postigne zapažen rezultat u natjecanju za “najljepši školski vrt”.
Također sam na siguran I odgovoran način obavljao najzahtjevniji dio iz spektra poslova domara a to je prijevoz djece.
Ono što poslodavcu nudim jest ;
-stabilnost I pouzdanost koje proizlaze iz zrele životne dobi
-odgovornost I ozbiljnost koje proizlaze iz činjenice stabilnog braka I skrbi za troje djece
-marljivost te znanje raznih poslova I vještina koje proizlaze iz bogata životna iskustva
Pri razmatranju moje molbe također Vas molim da svrnete pozornost na činjenicu da sam četrnaest godina nezaposlen te da školujem troje djece.
S poštovanjem upućujem Vam pozdrav !
Mladen Šepić
------------------------------------------------------
------------------------------------------------------
Refleksije;
eto, to je zamolba za zaposlenje koje sam uputio Školskom odboru.
Zamolbe protukandidata nisam vidio ali usudio bih se svoju izložiti kao izazov za ocjenu stila.
Zamolba je upućena "sedmorici veličanstvenih" koji su od zajednice delegirani dijeliti pravdu i čuvati interes škole.
Očekivao sam topla ljudska srdca i zdrav razum glede dobrobiti škole. Jer koji je smisao Školskog odbora ako ne dobrobit škole ???
A eto, moguće je da su od sedam srdaca dva s prolaznom ocjenom, dva od straha i brige privremeno zamrznuta a od preostala tri za dva imam razloga predpostaviti kako su izpunjena ideološkom mržnjom a treće se samo ukrcalo na taj vlak poznat kao "expres 21". Naravno, sve je to samo mogućnost. Možda je još gore a možda je sve to samo ružan san.
Zatražio sam, temeljem "prava na informaciju" zapisnik s inkriminiranog sastanka.....pa vidjet ćemo jesu li moje predpostavke i slutnje utemeljene.
Osim,naravno, ako to ne bude proglašeno "državnom tajnom" te mi bude onemogućen uvid u spise.
Bit će prava ironija sudbine ako ja koji jesam tzv. euroskeptik budem prisiljen "pravicu iskat na eu-sudu".

- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2012.

Skandalozna odluka školskog odbora O.Š. Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko

Na ponovljenom natječaju za radno mjesto „domar-ložač-vozač“ objavljenog 20-tog travnja 2012 godine sve uvjete propisane natječajem zadovoljila su tri kandidata ; Dorian Baraba, Igor Luketić i Mladen Šepić. Svi iz Vrbovskoga. U utorak,8-mog svibnja bili smo pozvani na kratki razgovor s članovima školskog odbora ne bi li se predstavili i pojasnili svoju potrebu za zaposlenjem iako je to već bilo razvidno iz zamolbi za zaposlenje koje smo morali predati kao dio natječajne dokumentacije.
Sljedeći su dan 9-tog svibnja, nakon neprospavane noći Igoru Luketiću i Mladenu Šepiću uručene kratke i šture obavjesti kako nisu primljeni na posao već je primljen Dorian Baraba. Na obavjestima nije naveden nikakav rok pa time ni mogućnost žalbe a kamo li pouka o pravnom lijeku protiv odluke, čini se, svemoguće komisije. Dosad smo mislili kako je krajnja instanca u državi Hrvatskoj Ustavni sud no tome, izgleda, nije tako. Držimo kako je civilizacijski i ljudski minimum kod takvih odluka pružiti oštećenim strankama pravo na prigovor, odnosno eventualnu žalbu. Da ne govorimo o tome kako nam je uskračeno bilo kakvo objašnjenje po kojim je to kriterijima Dorian Baraba prikladniji za posao domara od nas dvojice odbačenih. Objašnjenje smo zatražili usmeno te ga nismo dobili pa ćemo ga zatražiti pismenim putem. Uskračen nam je uvid u priloženu dokumentaciju Doriana Barabe. Također nam je uskraćen uvid u zapisnik sjednice odbora pa ćemo to morati zatražiti sudskim putem nadajući se kako u međuvremenu neći biti „ispravaka gramatičkih griješaka“ na originalu. Naime mi, obojica surovo i ne civilizirano odbijenih držimo kako imamo ljudsko i moralno a valjda i zakonsko pravo saznati po kojim su se to kriterijima ravnali dični članovi školskog odbora prigodom odlučivanja usrdno se nadajući kako si nisu uzeli za pravo odlučivati o tuđim sudbinama na temelju osobnih političkih ili estetskih sklonosti.
Napominjemo još jednom kako smo sva trojica kandidata imala navlas istu startnu poziciju glede udovoljavanju zahtjeva natječaja. Moglo bi se reći kako smo, što se toga tiće, pred Bogom i školskim odborom glede zadovoljenih uvjeta natječaja bili-potpuno isti.
Država Hrvatska se deklarira kao socijalna država koja njeguje ravnopravnost pred institucijama svih njenih građana. Stoga smo se nadali i vjerovali kako će za daljni tijek odlučivanja i konačni odabir odlučiti socijalni položaj ili stanje kandidata.
Evo činjenica o tome :
-Dorian Baraba je nezaposlen(nije nam omogućeno saznati od kad i koliko ukupno ali nikako ne više od Igora Luketića) i živi u kućanstvu s roditeljima koji su oboje zaposleni a od toga otac kao upravitelj područne škole Severin koja je u sklopu O.Š. I.G.Kovačića-Vrbovsko.
-Igor Luketić je nezaposlen više od dvije godine i živi u kućanstvu s nezaposlenim roditeljima i mlađom sestrom
-Mladen šepić je već četrnaest godina nezaposlen, oženjen i otac je troje djece od kojih dvojica studiraju a treći je učenik O.Š. I.G.Kovačića. Supruga je zaposlena.
Mislimo kako nije potrebno završiti studij sociologije eda bi se uvidjelo kako je školski odbor izabrao kandidata koji je u najboljem socijalnom položaju te mu je u toj konstelaciji posao najmanje nužan što je prilično čudno jer su večina članova odbora članovi ili simpatizeri tzv. lijevih stranaka odnosno ono što sigurno znamo je da su gospodin Anton Burić i gospoja Gerić-Paulić kako se to kaže istaknuti članovi SDP-a a gospodin Vučinić Goran HNS-a. Obje se te stranke diće socijalnom komponentom svojih programa i puna su im usta vapaja za socijalnom pravdom. Naravno, tome je tako sve dok se to ne tiće njih samih odnosno njihovih privatnih interesa. Ostali članovi školskog odbora su gospoja Vesna Trope iz Vrbovskog, gospodin Novica Vučinić iz Moravica te gospodin Julijus Božić iz Vrbovskog te gospodin Robert Časni iz Severina na Kupi.
Sljedeći bi kriterij moglo biti uvjerenje članova školskog odbora u veću sposobnost nekog od kandidata da obavlja poslove iz domene domara a oni su uistinu raznoliki i pokrivaju širok spektar zanatskih vještina za koje nitko od kandidata nema „papir“ ali obzirom na veličinu Vrbovskog svi mi znamo tko što može u tom smislu te je nesporno da sam ja, Mladen Šepić tu u ogromnoj prednosti jer sam teškoćom života i potrebom skrbljenja za troje djece bio u prigodi i nuždi ovladati svim klasičnim zanatskim vještinama a za koje imam i djelom amatersku a većim djelom profesionalnu opremu. Posebno sam dobar i opremljen za stolarske poslove. Skrušeno priznajem da jedino ne znadem popravljati televizijske prijemnike i računalni „hardver“. Dodatna je moja prednost to što sam zahvaljujući povjerenju koje mi je ukazao gospodin Mamula, ravnatelj O.Š. I.G.Kovačića Vrbovsko u periodu između dva natječaja a u trajanju od dva mjeseca obavljao posao domara-ložaća-vozaća na apsolutno zadovoljavajući naćin pridajuči tome i poslove vrtlara školskog vrta. U kakvoću, odnosno izvrsnost obavljenih poslova mogli su se uvjeriti svi članovi školskog odbora a to su mogli saznati i iz izjave gospodina Mamule koji je naglasio kako sam u potpunosti ispunio njegova očekivanja. Ostali kandidati nisu nikad radili većinu potrebnih poslova iako ne sumnjam da bi ih vremenom naučili. Da li je školski interes čekati desetak godina na to ?
Školski bi se odbor pri donošenju svojih odluka morao rukovoditi dobrobiti škole a ne kumstvom, poznanstvom ili ne daj Bog osobnim interesima.
U Hrvatskoj se u zadnje vrijeme često rabi sintagma „sukob interesa“. Pitamo se nije li riječ o tome glede relacije otac- sin u slučaju kad je otac Baraba uposlen ne rukovodećem mjestu ustanove u kojoj se želi uhljebiti Baraba-sin. Istovremeno u odboru sjedi kumstvom s obitelji Baraba povezana osoba te neki od zaposlenika kojima je Baraba-otac nadređeni u hijerarhiji a naročito u svjetlu činjenice kako usljed sve manjeg broja đaka raste broj prekobrojnih učitelja i nastavnika. Ima li tu mjesta korupciji ili ucjeni ispitat će za to nadležna tijela Republike Hrvatske.
Naravno, mi u potpunosti razumijemo očinsku želju gospodina Barabe da mu sinak bude u blizini i „na oku“ jer....djeca su danas takva, nestašna. I treba ih čuvati od zlog utjecaja svijeta. Problem bi mogao nastati ako se ta želja protegne i na druge članove obitelji. Jer nema ništa ljepše i prirodnije nego kad je obitelj na okupu. Tome svjedoći i obitelj Burić(predsjednik školskog odbora) koja pod školskim krovom okuplja čak tri generacije a ima i još nekih rodbinskih zajednioca a i zajednica na razini „svojte“ i kumstva i tome slično. Zapravo, vrlo idilična zajednica u koju je kako vidimo gotovo nemoguće ući kao „autsajder“ bez obzira na radne sposobnosti. Ni na kraj pameti nam nije tvrditi ali škaklja nas pomisao( u šali dakako) da je ta zajednica preteča često spominjanog fenomena „javno-privatnog“ partnerstva s tim da to treba čitati kao „novac javni a interesi privatni“.
Zloban bi čovjek mogao iz svega toga zaključiti kako u školi caruje nepotizam ali mi se ustručavamo takva zaključka i prepustit ćemo odluku o tome nadležnim tijelima države.
Pouku iz ove farse mogli bi izvući glasaći SDP-a i članovi SDP-a kojih je gospodin Luketić pripadnik; pred sudom partije svi su jednaki osim onih koji su „jednakiji“ makar i nisu „partijci“. Doima se da „partija“ više voli „partijanere“ od „partijaca“.
Također je znakovito što se u natječajnim zahtjevima ne spominje prednost pri zapošljavanju „branitelja Domovinskog rata“. Iz nama nepoznata razloga koji nikako ne želimo dovoditi u svezu sa sastavom školskog odbora. Iako bi mogli....?????
Zbog svega navedenog obratit ćemo se nadležnim državnim organima i medijima u nadi da će ova, po nama, u nebo vapijuća nepravda a možda i kriminal ( jer nepotizam i ucjena jesu kriminal ) biti istraženi i ispravljeni.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
U Vrbovskom 10.svibnja 2012.
Igor Luketić ---------------------------------------------------------
Mladen Šepić--------------------------------------------------------

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.04.2012.

Slika s izložbe

Na put krenuh vlakom
U to su vrijeme vagoni bili bez “kupe-a” a sjedala bjehu drvena I onako lijepo povijena, baš prema leđima
Kasnije su ubacili “kupe-e”I tapecirana sjedala koja su vremenom počela smrditi na milijune stražnjica
Ono što je ostalo isto;…….. je ; upozorenje da se ne naginjem van. Bila je to prva I jedina fraza koju sam naučio na njemačkom, talijanskom I francuskom. To je valjda jedino mjesto kamo Englezi nisu gurnuli nos.
Naravno da sam se, čim sam razumio što piše, nagnuo van koliko sam mogao. Činilo mi se, kako onda tako I sad, da je to jedini način da toj aluminijskoj pločici udahnem – život.
U vagonu, a kasnije I u kupeu, bilo je uvijek nekih suputnika
Neki su bili tu a da ih nikad nisam uistinu zamjetio, neki su bili poput zrcala a neki su ušli I izašli a neki su sjeli kraj mene I ostali
Pored prozora promicale su željezničke postaje.
Sve su imale satove.
Svi su satovi pokazivali isto vrijeme.
Tijekom putovanja neki su me suputnici pokušavali naučiti nešto o odnosu puta I vremena
Ili oni nisu znali ili ja nisam moga shvatiti o kojem to vremenu oni govore
Jer satovi su pokazivali navlas isto vrijeme
I tad je počelo…..
Sivi stupovi, koji put crni pri dnu, pojavljivali bi se iz ničega I nestajali u ničemu
Jedan za drugim, jedan za drugim…..na vlas isti a opet….nekako……
Otupio u pračenju slijeda odjednom se trgnuh
Stup koji se pojavio kao tek ….točkica…….. prikovao mi je pogled
Nikad neću shvatiti zašto ????Bio je jednojajčani blizanac svima prethodnima.
Klon.
Stup – Doly.
A ipak.
Kako je kroz perspektivu rastao tako je rasla moja zebnja
U trenu prolaza mimo mog prozora spazih napis; “Mladenov život”
Potrčah niz hodnike vlaka odgurujući I psujući putnike………uzalud.
Uzalud!

-------------------------------------------
barba

- 15:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Razlika između poštenog čovjeka i budale

Neki je čovjek našao oko četrdeset tisuća kuna
Odnio ih je na policiju
Slikali su ga za novine i televiziju
Govorili su o njemu na radiju
Rukovao se s nekim važnim ljudima
Željan ljubavi svijeta odlučih pripaziti
Nakon nekog vremena uporna traženja ...
...........najdoh kovanicu od dvije kune
Odnesoh je na policiju
Policijski me fot
ograf slikao
.....(za svaki slučaj....kako su mi objasnili)
"Uzeli" su mi otiske prstiju
Rekli su mi da će me, ponovi li se to, uhititi i zatvoriti
-----------------------------------------

barba

- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2012.

Gastrokrščani .

Bezkrajne kolone Božjih ovčica
Dakle jaganjaca ................. utihnu
Na odru , okruženi vijencima mladog luka
Prvog vjesnika proljeća
U nezasitna ždrijela isprani Dunavom gemišta
Ubijeni u ime križa
Jedva poneki križem ispraćeni
U ime Onoga koji bijaše gladan, bičevan i raspet
Rulja što vikaše; raspni , raspni ga !!!!!
Sad podrigujući rokće;....... daj još kilu
Slaveći Uzašašće njegovo
Vjera kroz ždrijela
Vjera iz ždrijela
Toliko vjere da malen želudac stvara problem
Jer, moglo bi se i htjelo bi se - još, još, još ....
Nikad dosta milosti Božje .......
barba


Refleksije;
Pažljivim, kako se to novohrvatski kaže - monitoringom, a na uzorku od nekoliko blagdana i više desetaka kako poznatih tako i nepoznatih likova uočio sam novu vrstu. Naravno , ne umišljam si kako sam ju ja otkrio. Vjerojatno je i prije uočena ali kako je dosta raširena i udomaćena to je zasigurno razlogom što nije pobudila pozornost nekog „ozbiljnog“ znanstvenika. Čest je slučaj da stvari i pojave oko sebe naprosto prihvaćamo u njihovoj datosti ne pridajući im, u svojoj oholosti, nimalo pozornosti. A i inače, Hrvati su skloniji pokazati znanstveni interes za australsko pustinjsko bilje negoli za bukvu od koje i podno koje smo nekad lijepo živjeli.
No......kako nisam naišao na "znanstvenu obradu“ narečene vrste to držim da imam pravo imenovati je kao što je i običaj u znanosti, makar i amaterskoj.
Riječ je o vrsti koju imenovah ; „gastrokrščani“. Isprva naumih nazvati ih „gastrokatolicima“ ali uvidjevši kako je i kod pravoslavne braće u Kristu „stvar“ navlas ista, odlučih, u duhu ekumene, proširiti odrednicu. Kad smo već kod toga, ne bih rekao kako je i kod sljedbenika Muhameda „stvar“ umnogome drugačija ali to izlazi iz suženih okvira determinacije u ovom slučaju.
Gastrokrščani, dakle, uz neke druge karakteristične oznake, možda su najuočljiviji po tom što se redovito, nakon blagdana, udebljaju ili popune već prema tome je li riječ o muškom ili ženskom biću. To prekomjerno i samosebisvrhovito punjenje pridaje im jedan poseban izraz blaženstva koji sam, zabunom, držao izrazom produhovljenosti i kontemplacije. Sve dok sličan izraz nisam uočio na sitim i presitim....... kravama. To je onaj izraz; pusti me na miru i ne gnjavi.
Dok prežimam, muke ovog svijeta daleko su iza mene!
No, kao i većina, i oni pate od ne-savršenosti. Problem je skučenost kapaciteta za žderanje ..................već nakon prve kile janjetine stvar počinje pomalo ...........zapinjati. Iako je moje poznavanje nutricionistike i medicine na razini amatera držim kako bi se značajan napredak postigao uklananjem debelog crijeva i sfinktera. To bi znatno ubrzalo protočnost i, vjerujem............... omogućilo kontinuitet punjenja i pražnjenja te dalo jednu posve novu........... dublju dimenziju krščanskim blagdanima. Time bi se svakako zasjenila a vjerojatno i potamnila čuvena „Rimljanska oblapornost“.
A sad...onako....usput.....mala digresija, pomalo u stilu-pomalo u sadržaju;
na prošlom smo se popisu svekolikog puka imali prigodu izjasniti i kao vjernici i ne sumnjam kako će taj broj i ovaj put biti višestruko veći nego što bi i najzasljepljeniji klerik ustvrdio.
Perverzija glede tog fenomena kulminirala je nedavnom situacijom kad je stranka koja sebe determinira kao – demokrščansku- donjela zakone koji su u direktnom konfliktu s krščanstvom. Ne trepnuvši okom. I ne samo to......neki od meni poznatih članova bez imalo se krzmanja deklariraju kao katolici istodobno zastupajući ultraliberalne stavove.
Šizofreno, zar ne ?????..................samo naizgled !
I u samu Crkvu uvukao se tzv. ....pragmatizam.....odnosno „Crkva prilagođena vremenu“ ili „suvremena Crkva“. Čak se zbori o „tumačenju“ Božje riječi u ovisnosti o „duhu vremena“. Biblija se pokušava „rasteretiti“ djelova i poruka i pouka koji nisu u „skladu s znanstvenim spoznajama“. A da se ne dovodi u pitanje „znanstvenost“ suvremene znanosti koja je odavno iz sfere plemenitosti, romantizma pa i altruizma prešla u „sponzoriranu“ sferu u kojoj je moguće „naručiti“ „znanstvenu spoznaju“ te u kojoj je intrepetacija istraživanjem dobivenih podataka izložena paradigmi – burze, pače, aukcije. Riječ je o „znanosti“ koja vlastitu evaluaciju ultimativno povjerava „kadrovima“ koje je sama iznjedrila. Riječ je o „znanosti“ koja orkestrirano guši svaki disonantni ton upravo u maniri onih koje u svom „demokratskom fundamentalizmu“ najviše (pejorativno) apostrofira i diskreditira pa i proganja kako sudski tako i egzistencijalno. U svjetlu gore navedenog, možda je zgodna kozerija to što nam Dirigent dirigira po direktivama nove Kominterne, pardon.......... Komisije. Sociološko i psihologijsko, pa i psihijatrijsko je pitanje .....zašto to ljudi čine....zašto se u svijetu kome je religioznost odium, u svijetu ultimativne „slobode“ stavljaju u tako „uske okvire“? Istina......... samo na deklarativnoj razini, ali – ipak........... zašto???? Zašto se izjašnjavaju katolicima kad u tome nema, odavno već nema, ničeg lukrativnog ???
U redu....dio toga možemo objasniti sindromom“držanja fige u džepu“ jer....nikad se ne zna...pa za svaki slučaj...možda ipak ima nešto u tom „svjetlu na kraju tunela“( jer.....strah od smrti je apsolutno najsnažnije čuvstvo koje uopće možemo očutjeti).
Naposljetku....možda nikad nisu čuli Isusove riječi kako ; ne možete služiti dva gospodara!!!!!
Ili ih nikad nisu razumijeli ???
Produkt moje opsrevacije je zaključak kako je cijeli taj cirkus uzrokovan potrebom da se opravda i na neki način sakralizira ono što je u svojoj biti duboko...profano, a to je prekomjerno hranjenje jer kod promatranog je uzorka uočena daleko veća briga u pitanju;“ hoće li biti dosta jaja i šunke“ i „zašto je taj luk toliko skup“i „zašto je blagoslov tako kasno“i „što ovaj sad tu propovijeda a oni drugi to samo poškrope“ i tome slično, nego za istinski smisao Uskrs-a.
Koga je zapravo briga što dućani koji već mjesec dana prodaju čokoladna jaja i zečeve i tako nas, na svoj način, kroz cijelu Korizmu uvode u radost Uskrsa ostaju otvoreni trgovini i na sam dan Uskrsa??? Sudeći po broju „hodočasnika“ pravi su sakralni objekti postali tzv. trgovački centri a na uštrb klasičnih bogomolja. Istina je, još nismo posve amerikanizirani ali to je samo pitanje vremena, pa tako nas trgovci još uvijek nisu dresirali za „Uskrsne darove“. No, za vidjeti je kako i dućani kućanskim aparatima nuđaju „Uskrsne popuste“ i slično. Kakve veze ima Uskrs s kućanskim aparatima ????
Nisam bibličar ali, kako mi se čini, jedini opisani čin Isusove agresije bilo je izbacivanje trgovaca i bankara iz Hrama. Znakovito!
Intimno.....vjerujem kako je to stvarni razlog njegova ubojstva. I mučenja.
Jer....i danas bi bilo isto....!
Jedino što se iz Hrama izbačeni danas nazivlju „financijskom industrijom“ što je samo po sebi perverzija i terminološka uvreda za svakog tko je ikad radom stekao – žulj ili kap znoja.
.. .......................
Radost Uskrsa neka ispuni srdce svakog vjerom darovanog a ostalima............ u slast !
Želje za radost i dobro upućujemo svima Kristom ohrabrenima bez obzira na denominaciju i iz toga proizašli datumski “fazni pomak“!
.......................
barba

- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.03.2012.

Gospodari vremena

U Početku Sunce neometano plovljaše svojim putem
Onda je divljak zabio štap u zemlju i počeo mjeriti sunčev put
Ubrzo se javila želja za korekcijom sunčeva puta .
Kako onda tako i sada............ Sunce ne obadaje ....................
Predaleko je

barba


Refleksije;
čovjek je u svom bivstvovanju pokretan mnogim nagonima i htijenjima. Jedno od najpogubnijih je ............ lakomost. Dijelom je uzrokovana atavističkim strahom od gladi. Sigurnost, naime, proizlazi iz obilja zaliha za periode kad je otežano ili onemogućeno prikupljanje hrane. A sigurnost je ono iskonsko što svak treba i na što se potom nadograđuju želje. Dijelom je lakomost uzrokovana činjenicom kako posjedovanjem stječemo prednost nad onim koji nema. Kako materijalnu tako i ne materijalnu prednost. Iz te prednosti proizlazi – moć -.A moć je daleko jači opijat od bilo koje prirodne ili sintetizirane droge. Čak i najmanje količine moći mijenjaju čovjeka. Koliko puta u životu možemo tome svjedočiti kad, primjerice, pristojan i u razgovoru i svakodnevnici ugodan susjed stane s druge strane nekog „šaltera“ i zadobije moć onom crviću s krive strane reći ; dođite sutra .
Lakomost se hrani stjecanjem ali kao i svaki opijat vremenom postaje sama sebi svrha i nezajažljiva je. Od ostalih opijata razlikuje je to što lakomost nije toliko opasna za ovisnika koliko za okolinu. Naime, čovjek je, kao osoba, ograničenih sposobnosti u prikupljanju dobra i sam sebe ne može osigurati za iole značajniji period. Stoga je onaj lukaviji i spretniji i jači dio puka počeo iskorištavati druge pripadnike zajednice u prikupljanju dobara i tako je počelo ono što nazivamo........... povijest .
S vremenom , zemljopisna podrućja na kojima djeluju pojedini lakomci počnu se dodirivati i onda preklapati i tako je nastala većina u povijesti poznatih ratova. Kako ratovi uz ljudstvo uništavaju i materijalno to se u to vrijeme ili u pripremi rata javlja povećana potreba za dobrima jer kako povijest pokazuje, ratove, uglavnom dobijaju materijalni resursi a ljudstvo je tu samo pomoćni čimbenik. Kako bi stvorili više u uvjetima kad je tehnološki napredak zbog vremenskog tjesnaca neučinkovit, ljudi moraju više raditi i tako je nastao smjenski rad čak i u uvjetima kad to tehnološki proces ne zahtijeva. Svaki proizvod ima cijenu koja ovisi i o utrošku energije pa tako i one koju tvornice troše na osvjetljavanje proizvodnih pogona. Dakle, idealno je kad je to svjetlo prirodno, sunčevo. Jer je badava. Stoga je nacistička Njemačka u pripremi i za vrijeme vođenja rata uvela fenomen ljetnog radnog vremena. Hitler je taj rat izgubio ali su pobjednici unatoć zgražanju stisnuli zube i prihvatili neke konkurentske modele a među njima i fenomen ljetnjeg radnog vremena. Naravno, prihvatili su i neke metode mučenja ljudi te ih dalje razvijaju. Na Zapadu je to išlo brzo a Istoku je po običaju trebalo nešto više vremena jer su oduvijek više polagali na formu nego na sadržaj ali i tom je odporu došao kraj.
Problem je u tom što taj fenomen ima ekonomsko opravdanje jedino u uvjetima dvosmjenske, dnevne, proizvodnje. Ukoliko se proizvodni proces odvija u tri smjene onda je to besmislica kao i kad je to u jednoj smjeni. Za upravljače i činovnike je to otpočetka irelevantno. Pitanje je zašto se to i dalje čini u uvjetima kad je primarna industrija uglavnom napustila Europu? Zašto se to čini u Hrvatskoj u kojoj baš i nema industrije kojoj bi to pogodovalo? Prihvaćamo li time, implicite, kako je u redu model predratne hiperprodukcije u svrhu rata a na uštrb kvalitete ljudskog življenja? Postoji li u Hrvatskoj, odnosno je li istražena šteta ili korist takvog postupanja ili je to po onoj – kud svi Turci tud i mali Mujo – ?
Plešući po rubu paranoje pokušat ću problem osvjetliti s druge, metafizičke strane. Odmah nakon stvaranja Bog reće; neka bude svjetlost i vidje Bog da ja dobro. Čovijek je uživao u svjetlosti dana a noću je odmarao i čekao dan koj mu je bio dat za djelovanje. Zbog orjentacije, čovjek je dan počeo djeliti na manje segmente a reference bijahu poćetak, kraj i sredina. Moj mi je otac govorio kako je njegov otac govorio da u podne i sunce stoji te da valja prekinuti posao, prekrižiti se i kome je stalo- izmoliti „Anđeo Gospodnji“. Nije to bila ljudska oholost već izraz štovanja Stvoritelju. Pobornici „civilizacije smrti“ u svakom pa i naoko banalnom segmentu nastoje zanjekati Boga i zato kidaju vezu između prirodne, dakle Božje sredine dana i naše, ljudske.Da to nije moja paranoja svjedoći i činjenica kako suvremena civilizacija sve više živi noću dok postaje „normalno“ pače „cool“ prespavati dan i pridružiti se šišmišima. ..Prirodno (dakle Božje) je da čovjeka sunce budi i spokoji i ja se pitam ; zašto moje djete mora ustajati sat vremena ranije u odnosu na sunce? Zar zbog lakomaca i njihove nezajažljive potrebe za grabeži? Ili poradi još bolesnije potrebe za moći, nadzorom i kontrolom ?
Cijelu zimu ustajah u mrak i sad kad je sunce već blizu tome da me jutrom pomiluje zbog nekog blesavog i nikom jasnog razloga bit će mi to zadovoljstvo uskraćeno-odnosno odgođeno. Potezom pera.
Promotrimo problem s „hrvatske strane“ i kroz prizmu ekologije; naime, u Hrvatskoj je većina „privredne“ aktivnosti zapravo „neprivredna“ i dobrim se dijelom sastoji iz preljevanja iz šupljeg u prazno što se obično naziva „buđetskom potrošnjom“ i manje-više je svrha sama-sebi. Dakle, svi će ti silni činovnici i uposlenici „financijske industrije“ dolaziti na posao sat ranije a obzirom da su uglavnom nježne građe(za razliku od radništva) to imaju povećane prohtjeve spram mikro-klime na radnom mjestu a to košta, košta......
Promotrimo problem i kroz vidik; obveznog i kazni podložnog vezanja pojasa u automobilu ili histeričnog proganjanja pušaća(ja ne pušim ili možda je bolje reći; popušio sam „svoje“) ili kroz sveprisutne kamere itd...itd....
Dreseri znaju kako se najbolja dresura postiže „malim koracima“ a krajnji je cilj vrhunska perverzija; da dresirani zavoli dresera(1984-Orwel).
Jer, rekao je veliki Pavlov; nije uspjeh kad lav skoći kroz plameni obruč kad dreser mahne bičem, već je uspjeh kad lav skoči zato jer misli da će dreser mahnuti bičem.


barba


- 17:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.03.2012.

Vjenčanje neba i zemlje ( part two )

Zagledan u čašu vina
Loze poznate od davnina
Primih misao
Dok sam miris (bouquet) sporo udisao
U prvi mah pomislih kako mi se muti !
Zar samo tako glas Boga čuti ?????
Sine moj ;
taj dar ne koristi za zaborav .
njegova svrha nije
da stvarnost ti skrije
Dar je tu da dadne ti viziju
Koju ne ćeš dobit povazdan gledajuć televiziju .
Vino je tu da uzdigne ti se duša
Al“ pazi da uvijek noga glavu ti sluša
Poštuj zemljinu silu težu
Ne sramoti se gubeć ravnotežu
Vino je plod vjenčanja neba i zemlje
Odozgor dolazi sunce i kiše milina
Odozdol hrana i majčina krila toplina
In vino veritas
In vino caritas
U vinu je sklad
Ne dopusti iz njega stvoriti jad

Barba


Refleksije ;
Najgore što se pjesniku može dogoditi je kad svoje stihove ili naslov ( u ovom slučaju ) pročita pod egidom autorskih prava nekog drugog patnika.Upravo to mi se dogodilo .
Naime , izvjesni gospodin William Blake (1757 – 1827) besramno je ukrao naslov moje pjesme nevješto zamjenivši tek dio ; zemlje u pakla . Iako sadržajem posve različite , ipak se tu radi o krađi jer po mojem mišljenju, ocjeni (paušalno) ; naslov čini barem 40% vrijednosti pjesme . Sramotno . Tipično – engleski . Ipak , u svjetlu „neophodnosti“ ulaska u Eurobsku Juniju“ prijeći ću preko tog „excesa“.
De mortis nihil bene.
Barba .



- 15:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2012.

sreća


tako sam sretan
dok,......pišem
i nije mi bistro
zašto stalno ne pišem
jednom ću spojiti glavu s printerom
ležat ću
mislit ću
bit ću,.......sretan


Refleksije ;
Čovjek koji ne misli kako je „epicentar svijeta“ , koji ne misli kako je svijet stvoren njegove pozadine radi , cvijet koji ne misli kako su vaza i zemlja i nosevi željni senzacije mirisa tek marginalni sadržaj kadra koji veliča njegovo bivstvo........takav je čovjek rijedak .
Među onima koji besmrtnost nastoje steći na Zemlji takvih nema .
Ostaje nam kompromis .
Prazan list papira .
Terra incognita .
Pisanje ima uz mnoge i metafizički potencijal a naročito egzistencijalistički .
Parafrazirat ću Descartes-a ; (hrvatski molim) pišem , dakle – postojim . Ima jedan stih iz Oliverove pjesme ; „............ da ti pratim trag u beskraju.....“. Ono što pišući .... zapravo činimo ....... je upravo to ; pokušavamo ostaviti trag u beskraju .
Utjeha je to što su mnogi od nas...... koji tome stremimo, iz grobova zaborava izvučeni tek..........itekako....itekako „post mortem“ .
To daje nadu.................. ništa nije izgubljeno .
Drugo je problem kriterija . Nije to atletika............... štoperica i metar. To je više kao;... nogomet......osjećaj........nedefinirano . I to je dobro , jer............. svakome daje mjesto pod suncem .
A neprihvaćanje je uvijek lako podvesti pod – ne shvaćanje . Ili tome slično.......u..... ne prihvaćanje iz ovog ili onog razloga.
Zato volim pisati .
Volim ostavljati tragove .
Volim svjedočiti vremenu .
Parafrazirat ću Stepinca ; ........u ljubavi spram slova hrvatskoga ne dam se nadvisiti ni od koga......... !
S druge strane; pisanje je obveza, naročito ako smo van „mainstreama“.
Jer................... ako ne ostavimo trag protimbe.......... oni koji dolaze kasnije mogli bi pomisliti......... kako smo bili unisoni u ....................spuštanju po spirali prema ognju paklenom !!!!!
..
Barba .

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 08.02.2012.

Glupan trećeg tisućljeća


„Na svijetu ovom samo glupost vječna jest“
Ivane ! Oprosti na parafrazi
Skidam ti šešir na vječnoj stazi ;
Tko bi gluplji........... u tom ne posustaje
Tko pametan bi........... lako odustaje
„Država“ ne žali mara
Glupane nove sveudilj stvara
Metaliziraj uši ,pupak ,usne , obraz il“ nos
I povazdan skakući kao u živici kos
Stavi sunčane „cvike“ a u uši zvučnike
Nit“ što vidiš , nit“ što čuješ
O slobodi laprdaš i raj na zemlji snuješ
O onom Ivanu s vrha pjesme saznanja su ti sva ;
U ulici koju imenom krasi; picerija i dućana su dva
Davno je moj prijatelj napisao;
kad je glupanu kazivao misao
čuo je zvuk iz glave tog siromaška
zazvečalo je kao u limenu kantu ubačeno zrno suha graška
Lamentiraju o društvu znanja
A znanja su sve tanja i tanja
A i kako će sinu pomoći tata
Ako mozak hrani iz "24 sata"
..................
Barba

...
Refleksije ;
„moj urednik“, koji je do nedavno objavljivao ono što ja zovem svojom poezijom pomazio me perom iz mog vlastitog krila zaključivši kako je to čime ja „crnim papir“, a njemu se sviđa , zapravo posljedica mog „bogatog životnog izkustva“ . Podpuno točno . Imao sam sreću u životu i pio sam absint s Ernestom u krčmama predkastrovske Havane , pecao sam s njim ribe u potocima Baskije , u Pamploni smo namočeni u crno vino navijali za bikove , u Afričkim smo savanama naganjali lavove i antilope , vrhovi Kilimanđara bili su mi neko vrijeme dom e da bi zatim sjedili za onim malim smiješnim stolovima Montmarta . S Brunom Travenom sam proveo godine u južnoameričkim prašumama i visokoj Sijeri , Marqezu sam kratio duge časove samoće , s Tenesy Wiliamson-om sam trpio vrelinu siromašnih četvrti gradova Amerike , s Jack Londonom sam se smrzavao s kraja na kraj Alaske i Kanade , S Johnom Stainbeck-om sam djelio glad i prašinu Zapadne Obale u godinama Velike Krize , a također i bezposličario na suncu Montereya, s Anatole France-om sam prošao Francusku revoluciju , s Puškinom sam sišao na dno društva , s Dostojevskim , ah , pa tek nezaboravni časi s Aldousom , Bulgakovom ,Musilom ,Zolom , Faulknerom ,Twainom ,Below-om a tek Wilde-om.....itd,itd. Uvijek je teško u ovakvim trenutcima pribrati se i nikog ne ispustiti ali nemam ni prostora ni vremena spomenuti ih sve a ovi spomenuti nisu mi ni draži ni bliži od onih ne spomenutih te se stoga nitko ne bi smio ljutiti.
Povod svemu ovom zapisanom je šok koji je usljedio kad sam spoznao kako moji sinovi koji su s vrlodobrim i odličnim uspjehom završili klasičnu gimnaziju nisu ni čuli za Jack Londona a ni Anatole Francea . Ja sam vjerovao u sustav i nisam se miješao . Sustav želi od moje djece napraviti glupane . Ne kanim to dopustiti . A glupani neprekidno govore o preopširnosti programa i traže nove redukcije na mjesto kojih kane ubaciti poučavanje blasfemiji. Kome trebaju glupani ? Tko inzistira na „proizvodnji“ glupana ?
Barba

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 31.01.2012.

Itaka

Sretan u svom podrumu
mjestu ngdje radim,ležim il“mislima bježim
uz moj radio
dovoljno daleko za biti sam
dovoljno blizu za ne biti usamljen
osjećam toplinu
čujem korake
moje je pleme iznad mene
i kad poletim svijetom ne ćutim izgubljenost
znam gdje pripadam........znam gdje je Itaka


Refleksije ;
nekad je bilo popularno reći kako mladi trebaju „potražiti sami sebe“ , naročito je to bilo izraženo u hipy-vrijeme u U.S.A. te su mladi ne bi li se „pronašli“ godinama bezciljno lutali a oni što su imali sreće vratili bi se doma nakon što su „pošteno ogladnjeli“. Mnogi su se, tražeći se, zauvijek izgubili .
Također je u to vrijeme , naslanjajući se na Huxleya, bilo popularno reći, pa i opravdati mladež za „eksperimentiranje“ s narkoticima . To je nekako bilo „in“ . Doors of Perception. Danas , u doba kad se svi kunu u znanost (a znanost počiva na eksperimentu) nekako....... nema razumijevanja za „eksperimentiranje“.
Kako mi, Hrvati, (srećom) uvijek pomalo kaskamo za „svijetom“ to sam se i ja dao na put kad se u Americi i posljednji hipy već vratio kući ne našavši , naravno nikog , a kamoli sebe . Shodno tome – nisam ni ja ništa našao .Pa sam se vratio.
Ipak , vrijedilo je .
Naime . Jednog sam zimskog sunčanog popodneva , u dvorištu , leđima naslonjen na suncem ugrijana drvena vrata svoje radionice u podrumu kuće, spoznao uzrok svoj onoj nelagodi koju sam godinama ćutio izbivajući iz doma.
Riječ je o tome što sam boraveći izvan zavičaja živio u nekim gradovima u iznajmljenim sobicama ili stanovima koji svi imaju zajednički nazivnik . A to je; da onog časa kad zatvorite vrata koja ionako nisu vaša, ali i da jesu , ništa ne mijenja na stvari , istog tog časa ulazite u neki „zajednički prostor“ odnosno na stubište ili hodnik ili slično a koje dijelite s nekim , uglavnom , ne poznatim ljudima kraj kojih najčešće prolazite tek nešto promrmljajući u bradu. Ako i to !
A ja doma imam sedam tisuća „kvadrata“ ! MOJIH „kvadrata“ . Usred kojih je MOJA kuća. Leđa naslanjam na MOJA topla vrata . U MOM dvorištu .
Ne. Nije tu rijeć o opsesivnoj posesivnosti . Ne umišljam da je to „moja“ zemlja . Ne , nemam ja tu zemlju . Ona , zapravo, ima mene . Ja ju samo koristim i čuvam i ljubim za svoju djecu. Znam da je to već rekao jedan Indijanac. Ali to kažem i ja ne zato što mi se sviđa što je on rekao ( a sviđa mi se ) nego zato što su mi to rekla moja leđa naslonjena tog Božjeg dana na raspucana vrata koja vape za novom bojom ali svejedno griju bolje od Zagrebačkih toplana.

Barba


- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.